Ogivri^® je indiciran u liječenju odraslih bolesnika s HER2 pozitivnim metastatskim rakom dojke,

ranim rakom dojke i metastatskim rakom želuca.¹

Ogivri^® je dostupan u dva oblika: Ogivri^® 150 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju i Ogivri^® 420 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju.¹

Što je Ogivri^®?

• Ogivri^® 150 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju - jedna bočica sadrži 150 mg trastuzumaba, humaniziranog IgG1 monoklonskog protutijela proizvedenog u kulturi stanica sisavaca u suspenziji (stanice jajnika kineskog hrčka) i pročišćenog afinitetnom i ionskoizmjenjivačkom kromatografijom uključujući specifičnu inaktivaciju virusa i postupke uklanjanja.¹
• Ogivri^® 420 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju - jedna bočica sadrži 420 mg trastuzumaba, humaniziranog IgG1 monoklonskog protutijela proizvedenog u kulturi stanica sisavaca u suspenziji (stanice jajnika kineskog hrčka) i pročišćenog afinitetnom i ionsko-izmjenjivačkom kromatografijom uključujući specifičnu inaktivaciju virusa i postupke uklanjanja.¹

Terapijske indikacije ¹

• Metastatski rak dojke

Ogivri^® je indiciran u liječenju odraslih bolesnika s HER2 pozitivnim metastatskim rakom dojke:

— kao monoterapija u liječenju bolesnika koji su prošli najmanje dvije linije kemoterapije za metastatsku bolest. Prethodna kemoterapija morala je uključivati barem jedan antraciklin i jedan taksan, osim u bolesnika koji nisu bili pogodni za liječenje navedenim lijekovima. U bolesnika s pozitivnim hormonskim receptorima indiciran je u slučaju progresije na provedenu hormonsku terapiju, što ne vrijedi za bolesnike koji nisu bili pogodni za hormonsko liječenje

— u kombinaciji s paklitakselom u liječenju bolesnika koji prethodno nisu primali kemoterapiju za metastatsku bolest i onih koji nisu pogodni za liječenje antraciklinom

— u kombinaciji s docetakselom u liječenju bolesnika koji nisu prethodno primali kemoterapiju za metastatsku bolest

— u kombinaciji s inhibitorom aromataze u liječenju postmenopauzalnih bolesnica s metastatskim rakom dojke pozitivnim na hormonske receptore, koje nisu prethodno liječene trastuzumabom.



• Rani rak dojke

Ogivri^® je indiciran u liječenju odraslih bolesnika s HER2 pozitivnim ranim rakom dojke:

— nakon kirurškog zahvata, kemoterapije (neoadjuvantne ili adjuvantne) i radioterapije (ako su provedeni)

— nakon adjuvantne kemoterapije doksorubicinom i ciklofosfamidom u kombinaciji s paklitakselom ili docetakselom

— u kombinaciji s adjuvantnom kemoterapijom koja uključuje docetaksel i karboplatin

–- kombinaciji s neoadjuvantnom kemoterapijom nakon koje slijedi adjuvantna terapija lijekom Ogivri® za lokalno uznapredovalu (uključujući upalnu) bolest ili tumore promjera > 2 cm.


• Metastatski rak želuca

Ogivri^® je u kombinaciji s kapecitabinom ili 5-fluorouracilom i cisplatinom indiciran u liječenju odraslih bolesnika s HER2 pozitivnim metastatskim adenokarcinomom želuca ili gastroezofagealnog spoja, koji nisu prethodno primali kemoterapiju za metastatsku bolest.

pripremljeno prema 1.

U 48. tjednu nisu uočene statistički značajne razlike između lijeka Ogivri^® i referentnog trastuzumaba u vremenu do progresije tumora, preživljenja bez progresije ili ukupnog preživljenja.¹

Potvrđena je učinkovitost i sigurnost u dugotrajnom ispitivanju lijeka Ogivri^® te sličnost s referentnim trastuzumabom.²

Ogivri^® 150 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

Ogivri^® 420 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

Doziranje¹

Metastatski rak dojke

• Trotjedni ciklusi: Preporučena početna udarna doza iznosi 8 mg/kg tjelesne težine. Preporučena doza održavanja koja se primjenjuje u trotjednim intervalima iznosi 6 mg/kg tjelesne težine, a počinje se primjenjivati 3 tjedna nakon udarne doze.
• Tjedni ciklusi: Preporučena početna udarna doza trastuzumaba iznosi 4 mg/kg tjelesne težine. Preporučena doza održavanja trastuzumaba koja se primjenjuje u tjednim intervalima iznosi 2 mg/kg tjelesne težine, a počinje se primjenjivati tjedan dana nakon udarne doze.

Primjena u kombinaciji s paklitakselom ili docetakselom:

U pivotalnim kliničkim ispitivanjima (H0648g, M77001) paklitaksel ili docetaksel primjenjivan je dan nakon prve doze trastuzumaba (za dozu vidjeti sažetak opisa svojstava lijeka za paklitaksel ili docetaksel) i neposredno nakon sljedećih doza trastuzumaba ako je bolesnik dobro podnio prethodnu dozu trastuzumaba.

Primjena u kombinaciji s inhibitorom aromataze:

U pivotalnom kliničkom ispitivanju (BO16216) trastuzumab i anastrozol primjenjivani su od prvoga dana. Nije bilo ograničenja vezanih za vrijeme primjene trastuzumaba i anastrozola (za dozu vidjeti sažetak opisa svojstava lijeka za anastrozol ili ostale inhibitore aromataze).

Rani rak dojke

• U trotjednim ciklusima preporučena početna udarna doza trastuzumaba iznosi 8 mg/kg tjelesne težine. Preporučena doza održavanja trastuzumaba koja se primjenjuje u trotjednim intervalima iznosi 6 mg/kg tjelesne težine, a počinje se primjenjivati 3 tjedna nakon udarne doze.
• U tjednim ciklusima (početna udarna doza od 4 mg/kg nakon koje se nastavlja dozom od 2 mg/kg svakog tjedna) istodobno s paklitakselom nakon kemoterapije doksorubicinom i ciklofosfamidom.

Metastatski rak želuca

• Trotjedni ciklusi: Preporučena početna udarna doza iznosi 8 mg/kg tjelesne težine. Preporučena doza održavanja koja se primjenjuje u trotjednim  intervalima iznosi 6 mg/kg tjelesne težine, a počinje se primjenjivati 3 tjedna nakon udarne doze.

Ogivri 150 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

trastuzumab

Lijek se izdaje na recept.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet u RH: Viatris Limited, Damastown Industrial Park, Mulhuddart, Dublin 15, DUBLIN, Irska

Broj odobrenja za stavljanje lijeka u promet: EU/1/18/1341/001

Ovaj promotivni materijal sadrži bitne podatke o lijeku istovjetne onima iz Sažetka opisa svojstava lijeka, sukladno članku 15. Pravilnika o načinu oglašavanja o lijekovima (Narodne novine br. 43/15).

Prije propisivanja lijeka Ogivri 150 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju molimo pročitajte odobreni Sažetak opisa svojstava lijeka / Uputu o lijeku, uključujući detaljne informacije o indikacijama, kontraindikacijama, nuspojavama, mjerama opreza te doziranju i načinu primjene dostupne na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove (http://www.ema.europa.eu).Samo za zdravstvene radnike.

Samo za zdravstvene radnike.

Ovaj je lijek pod dodatnim praćenjem. Time se omogućuje brzo otkrivanje novih sigurnosnih informacija. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu za ovaj lijek. Za postupak prijavljivanja nuspojava vidjeti www.halmed.hr

Terapijske indikacije: Rak dojke → Metastatski rak dojke: Ogivri je indiciran u liječenju odraslih bolesnika s HER2 pozitivnim metastatskim rakom dojke: • kao monoterapija u liječenju bolesnika koji su prošli najmanje 2 linije kemoterapije za metastatsku bolest. Prethodna kemoterapija morala je uključivati barem jedan antraciklin i jedan taksan, osim u bolesnika koji nisu bili pogodni za liječenje navedenim lijekovima. U bolesnika s pozitivnim hormonskim receptorima indiciran je u slučaju progresije na provedenu hormonsku terapiju, što ne vrijedi za bolesnike koji nisu bili pogodni za hormonsko liječenje • u kombinaciji s paklitakselom u liječenju bolesnika koji prethodno nisu primali kemoterapiju za metastatsku bolest i onih koji nisu pogodni za liječenje antraciklinom • u kombinaciji s docetakselom u liječenju bolesnika koji nisu prethodno primali kemoterapiju za metastatsku bolest • u kombinaciji s inhibitorom aromataze u liječenju postmenopauzalnih bolesnica s metastatskim rakom dojke pozitivnim na hormonske receptore, koje nisu prethodno liječene trastuzumabom → Rani rak dojke: Ogivri je indiciran u liječenju odraslih bolesnika s HER2 pozitivnim ranim rakom dojke • nakon kirurškog zahvata, kemoterapije (neoadjuvantne ili adjuvantne) i radioterapije (ako su provedeni) • nakon adjuvantne kemoterapije doksorubicinom i ciklofosfamidom u kombinaciji s paklitakselom ili docetakselom • u kombinaciji s adjuvantnom kemoterapijom koja uključuje docetaksel i karboplatin • u kombinaciji s neoadjuvantnom kemoterapijom nakon koje slijedi adjuvantna terapija lijekom Ogivri za lokalno uznapredovalu (uključujući upalnu) bolest ili tumore promjera > 2 cm. Ogivri treba davati samo onim bolesnicima s metastatskim ili ranim rakom dojke čije tumorske stanice pokazuju povećanu ekspresiju HER2 ili HER2 gensku amplifikaciju što je potvrđeno preciznom i validiranom metodom. Metastatski rak želuca: Ogivri je u kombinaciji s kapecitabinom ili 5­fluorouracilom i cisplatinom indiciran u liječenju odraslih bolesnika s HER2 pozitivnim metastatskim adenokarcinomom želuca ili gastroezofagealnog spoja, koji nisu prethodno primali kemoterapiju za metastatsku bolest. Ogivri treba davati samo onim bolesnicima s metastatskim rakom želuca čije tumorske stanice pokazuju povećanu ekspresiju HER2 određenu imunohistokemijski kao 2+ i potvrđenu SISH-om ili FISH-om, ili određenu imunohistokemijski kao 3+. Treba koristiti precizne i validirane metode određivanja. Doziranje: Testiranje ekspresije HER2 je obvezatno prije početka liječenja. Liječenje trastuzumabom smije započeti samo liječnik s iskustvom u primjeni citotoksične kemoterapije, a lijek smije primijeniti samo zdravstveni radnik. Ogivri u intravenskoj (IV) formulaciji nije namijenjen za supkutanu (SC) primjenu i smije se primijeniti isključivo IV infuzijom. Ako je potreban alternativni put primjene, treba koristiti druge lijekove koji sadrže trastuzumab i omogućuju takvu primjenu. Važno je provjeriti da je lijek koji se priprema i primjenjuje trastuzumab, a ne trastuzumab emtanzin. Metastatski rak dojke → Preporučena početna udarna doza •trotjedni ciklus – 8 mg/kg tjelesne težine • tjedni ciklus – 4 mg/kg tjelesne težine → Preporučena doza održavanja • trotjedni ciklus - 6 mg/kg tjelesne težine u trotjednim intervalima, s početkom 3 tjedna nakon udarne doze • tjedni ciklus - 2 mg/kg tjelesne težine u tjednim intervalima, s početkom 1 tjedan nakon udarne doze → Primjena u kombinaciji s paklitakselom ili docetakselom: U kliničkom ispitivanju je paklitaksel ili docetaksel primijenjivan dan nakon primjene trastuzumaba i neposredno nakon sljedećih doza trastuzumaba, u slučaju dobrog podnošenja. Primjena u kombinaciji s inhibitorom aromataze: U kliničkom ispitivanju (u kojoj je anastrozol primijenjivan od prvog dana) nije bilo ograničenje za vrijeme istovremene primjene. Rani rak dojke → Trotjedni ciklusi - preporučena početna udarna doza: 8 mg/kg. Preporučena doza održavanja: 6 mg/kg tjelesne težine u trotjednim intervalima, s početkom 3 tjedna nakon udarne doze. Tjedni ciklusi - istodobno s paklitakselom nakon kemoterapije doksorubicinom i ciklofosfamidom, početna udarna doza: 4 mg/kg nakon koje se nastavlja dozom od 2 mg/kg svakog tjedna. Vidjeti sažetak opisa svojstava lijeka (SPC) za doziranje u kombinaciji s kemoterapijom. Metastatski rak želuca → Trotjedni ciklusi: Preporučena početna udarna doza: 8 mg/kg. Preporučena doza održavanja: 6 mg/kg tjelesne težine u trotjednim intervalima, s početkom 3 tjedna nakon udarne doze. Rak dojke i rak želuca → Trajanje liječenja: Bolesnici s metastatskim rakom dojke ili želuca - do progresije bolesti. Bolesnici s ranim rakom dojke liječenje - godinu dana ili do povrata bolesti, što god nastupi ranije; ne preporučuje se produljiti liječenje ranog raka dojke dulje od jedne godine. → Smanjenje doze: Tijekom kliničkih ispitivanja doza trastuzumaba nije bila smanjivana. Liječenje se može nastaviti tijekom razdoblja reverzibilne, kemoterapijom izazvane mijelosupresije, ali je bolesnike tijekom tog razdoblja potrebno pažljivo promatrati kako bi se pravodobno opazile komplikacije neutropenije. Za informacije o smanjenju/odgađanju doze paklitaksela, docetaksela ili inhibitora aromataze pogledajte SPC tih lijekova. Ako postotak ejekcijske frakcije lijeve klijetke (LVEF) padne za ≥ 10 bodova od početne vrijednosti i na manje od 50%, terapiju je potrebno prekinuti i ponoviti procjenu LVEF­a unutar otprilike 3 tjedna. Ako se LVEF ne poboljša ili se još više smanji, ili ako se razvije simptomatsko kongestivno zatajenje srca (CHF), potrebno je ozbiljno razmotriti mogućnost prekida liječenja trastuzumabom, osim u slučaju kada individualne koristi nadmašuju rizike. Sve takve bolesnike treba uputiti na kardiološki pregled i pratiti. Propuštene doze: Ako je bolesnik propustio primiti dozu trastuzumaba za tjedan dana ili manje, nužno je što prije primijeniti uobičajenu dozu održavanja. Sljedeću dozu održavanja treba primijeniti 7 dana, odnosno 21 dan nakon toga, ovisno o primijenjenom ciklusu. Ako je bolesnik propustio primiti dozu trastuzumaba za više od tjedan dana, potrebno je što prije ponoviti udarnu dozu trastuzumaba u infuziji trajanja približno 90 minuta. Sljedeću dozu održavanja trastuzumaba treba primijeniti 7 dana, odnosno 21 dan nakon toga, ovisno o ciklusu doziranja. Posebne populacije: Posebna farmakokinetička ispitivanja nisu provedena u starijih osoba niti u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre. Analizom nije dokazano da dob/oštećenje funkcije bubrega utječu na raspoloživost trastuzumaba. Pedijatrijska populacija: Nema relevantne primjene trastuzumaba u pedijatrijskoj populaciji. Način primjene: Udarnu dozu trastuzumaba potrebno je primijeniti u 90­minutnoj IV infuziji. Ne primjenjujte je kao IV injekciju ili bolus. IV infuziju trastuzumaba treba dati stručni zdravstveni radnik obučen za liječenje anafilaksije, a na raspolaganju treba biti oprema za hitne slučajeve. Bolesnike je potrebno promatrati najmanje 6 sati nakon početka prve infuzije te 2 sata nakon početka svake sljedeće infuzije kako bi se uočili simptomi poput vrućice i zimice ili drugi simptomi koji su vezani uz primjenu infuzije (vidjeti Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi). Prekid ili usporavanje infuzije može pomoći kontrolirati takve simptome. Infuziju je moguće nastaviti nakon povlačenja simptoma. Ako je bolesnik dobro podnio početnu udarnu dozu, sljedeće se doze mogu primjenjivati u 30­minutnoj infuziji. Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti SPC. Kontraindikacije: • Preosjetljivost na djelatnu tvar, mišje proteine ili neku od pomoćnih tvari; • Teška dispneja u mirovanju zbog komplikacija uznapredovale zloćudne bolesti ili potreba za dodatnom terapijom kisikom. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi: Sljedivost: Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati. Testiranje ekspresije HER2 mora se provesti u specijaliziranom laboratoriju koji može osigurati odgovarajuću provjeru valjanosti postupaka testiranja. Trenutno nema dostupnih podataka dobivenih kliničkim ispitivanjima o ponovnom liječenju bolesnika koji su prethodno adjuvantno liječeni trastuzumabom. Disfunkcija srca: Praćenjem je moguće uočiti bolesnike koji razvijaju disfunkciju srca. U bolesnika liječenih trastuzumabom postoji povećan rizik od razvoja kongestivnog zatajenja srca (NYHA klase II – IV) ili asimptomatske disfunkcije srca, što je primijećeno u onih koji su primali monoterapiju trastuzumabom ili trastuzumab + paklitaksel ili docetaksel, osobito nakon kemoterapije koja je sadržavala antracikline (doksorubicin/epirubicin), a mogu biti umjereni do teški i u nekim slučajevima povezani sa smrtnim ishodom. Osim toga, neophodan je oprez pri liječenju bolesnika u kojih postoji povećan srčani rizik (hipertenzija, dokumentirana bolest koronarnih arterija, CHF, ejekcijska frakcija lijeve klijetke (LVEF) < 55%, starija dob). Svi bolesnici koji su kandidati za liječenje trastuzumabom, osobito oni prethodno liječeni antraciklinima i ciklofosfamidom (AC protokol), prije početka liječenja moraju obaviti osnovni kardiološki pregled (za detalje pogledajte SPC). Kardiološke preglede potrebno je ponavljati svaka 3 mjeseca tijekom liječenja te svakih 6 mjeseci nakon završetka liječenja do 24 mjeseca od posljednje primjene trastuzumaba. Potrebna je pomna procjena rizika i koristi liječenja prije donošenja odluke o liječenju trastuzumabom. U bolesnika koji nakon prestanka liječenja trastuzumabom počnu uzimati antracikline postoji povećan rizik disfunkcije srca te je uputno izbjegavati primjenu do 7 mjeseci nakon primjene trastuzumaba, a ako se primijene treba pažljivo pratiti srčanu funkciju. U bolesnika u kojih nakon početne procjene postoji sumnja na KV bolest potrebno je razmotriti formalnu kardiološku procjenu. Funkciju srca treba pratiti tijekom liječenja (npr. svakih 12 tjedana) u svih bolesnika. Bolesnicima koji razviju asimptomatsku disfunkciju srca mogli bi koristiti češći pregledi (npr. svakih 6 do 8 tjedana). Ako se u bolesnika primijeti kontinuirano smanjenje funkcije lijeve klijetke, koje ostaje asimptomatsko, potrebno je razmotriti prekid terapije trastuzumabom ako nije bilo kliničke koristi. Sigurnost kontinuirane ili ponovne primjene trastuzumaba u bolesnika u kojih se razvila disfunkcija srca nije prospektivno ispitana. Za slučaj pada LVEF molimo pogledajte odlomak iznad – Doziranje → Smanjenje doze). Ako se tijekom liječenja trastuzumabom razvije simptomatsko zatajenje srca, potrebno je primijeniti standardne lijekove koji se propisuju za CHF (za detalje pogledajte SPC). Većina bolesnika sa simptomima srčane bolesti i dokazanom kliničkom koristi liječenja trastuzumabom nastavila je liječenje bez dodatnih klinički manifestnih srčanih događaja. Metastatski rak dojke: Kod liječenja metastatskog raka dojke ne smiju se istodobno davati trastuzumab i antraciklini. Za bolesnike koji su prethodno primijenjivali antracikline, pogledajte odlomak Disfunkcija srca. Rani rak dojke: U bolesnika s ranim rakom dojke potrebno je ponavljati kardiološki pregled kako je navedeno pod Disfunkcija srca. U bolesnika koji primaju kemoterapiju s antraciklinima preporučuje se daljnje praćenje jednom godišnje do 5 godina od posljednje primjene trastuzumaba ili dulje u slučaju daljnjeg smanjenja LVEF­a. Liječenje za bolesnike koji su imali infarkt miokarda (IM) u anamnezi, anginu pektoris koju treba liječiti, ranije/postojeće CHF (NYHA klase II-IV), LVEF < 55%, drugu kardiomiopatiju, srčanu aritmiju koju treba liječiti, klinički značajnu bolest srčanih zalistaka, loše kontroliranu hipertenziju i hemodinamički učinkovit perikardijalni izljev se ne može preporučiti. Adjuvantno liječenje: Kod adjuvantnog liječenja ne smiju se istodobno davati trastuzumab i antraciklini zbog povećane incidencije simpotomatskih i asimptomatskih srčanih događaja u odnosu na neantraciklinski protokol s dectakselom i karboliplatinom, osobito u slučaju istovremene primjene s taksanima (nego u slučaju primjene trastuzumaba nakon taksana). Većina simptomatskih srčanih događaja zabilježena je u prvih 18 mjeseci. Za detalje o o kliničkom istraživanju (BCIRG006) molimo pogledajte SPC. Faktori rizika za srčani događaj uključuju: stariju dob (> 50 godina), nizak LVEF (< 55%) na početku liječenja, prije ili nakon početka liječenja paklitakselom, pad LVEF­a za 10 – 15 bodova te prethodnu ili istodobnu primjenu antihipertenziva. U bolesnika koji su trastuzumab primali nakon završetka adjuvantne kemoterapije, rizik od disfunkcije srca povezivao se s većom kumulativnom dozom antraciklina primijenjenoga prije početka liječenja trastuzumabom te BMI > 25 kg/m². Neoadjuvantno-adjuvantno liječenje: Trastuzumab se smije davati istodobno s antraciklinima isključivo u bolesnika koji prije nisu primali kemoterapiju i samo uz protokole s niskim dozama antraciklina (kumulativno doksorubicin od 180 mg/m² ili epirubicin od 360 mg/m². Ako su bolesnici istodobno primali antracikline u niskim dozama i trastuzumab, nakon operacije ne smiju primati nikakvu drugu citotoksičnu kemoterapiju, a u drugačijem slučaju je potrebna individualna procjena. Kliničko iskustvo u bolesnika starijih od 65 godina je ograničeno. Za detalje o kliničkom ispitivanju MO16432 (učestalost discukcije srca 1,7%) molimo pogledajte SPC. Reakcije povezane s infuzijom i preosjetljivost: Zabilježene su ozbiljne reakcije - uključujući dispneju, hipotenziju, piskanje, hipertenziju, bronhospazam, supraventrikularnu tahiaritmiju, smanjenu zasićenost kisikom, anafilaksiju, respiratorni distres, urtikariju i angioedem. Rizik od pojave se može smanjiti premedikacijom. Većina tih nuspojava javlja se unutar 2,5 sata od početka prve infuzije. U slučaju pojave infuzijske reakcije, infuziju je potrebno prekinuti ili usporiti, a bolesnika promatrati do povlačenja svih opaženih simptoma (vidjeti dio 4.2). U većine bolesnika dolazi do povlačenja simptoma, nakon čega se nastavlja s daljnjim infuzijama trastuzumaba. U rijetkim slučajevima klinički tijek tih reakcija doveo je do smrtnog ishoda. Za detalje o lijekovima za liječenje simptoma/reakcija molimo pogledajte SPC. Zabilježeni su i slučajevi početnog poboljšanja praćenog kliničkim pogoršanjem i odgođenim reakcijama s brzim kliničkim pogoršanjem nakon početnog poboljšanja te bolesnika treba upozoriti na mogućnost kasne pojave simptoma te uputiti da se jave liječniku ako se simptomi pojave. Plućne reakcije: Zabilježene su teške plućne reakcije, ponekad fatalne. Prijavljeni su slučajevi intersticijske bolesti pluća, a faktori rizika za uključuju prethodnu ili istodobnu terapiju drugim antineoplastičnim lijekovima koje se povezuje s intersticijskom bolesti pluća (taksani, gemcitabin, vinorelbin i terapija zračenjem). Mogu se pojaviti kao dio infuzijskih reakcija ili s odgođenim nastupom. Bolesnici s dispnejom u mirovanju uslijed komplikacija uznapredovale zloćudne bolesti i popratnih komorbiditeta, mogu imati povećan rizik od od infuzijskih reakcija sa smrtnim ishodom te od plućnih reakcija. Te se bolesnike zato ne smije liječiti trastuzumabom (vidjeti dio 4.3). Potreban je oprez u slučaju pneumonitisa, posebno u bolesnika koji istodobno primaju taksane. Pomoćne tvari: Ogivri sadrži 115,2 mg sorbitola u jednoj bočici. Bolesnici s nasljednim nepodnošenjem fruktoze ne smiju primiti ovaj lijek, osim ako je to zaista neophodno. Prije primjene ovog lijeka potrebno je od svakog bolesnika uzeti detaljnu anamnezu s obzirom na simptome nasljednog nepodnošenja fruktoze. Ogivri sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija. Plodnost, trudnoća i dojenje: Žene reproduktivne dobi: Ženama reproduktivne dobi potrebno je preporučiti učinkovitu kontracepciju tijekom terapije trastuzumabom i 7 mjeseci nakon prestanka liječenja. Trudnoća: Nije poznato može li primjena trastuzumaba utjecati na sposobnost reprodukcije. Budući da se na temelju ispitivanja provedenih na životinjama ne može pouzdano predvidjeti odgovor kod ljudi, primjenu trastuzumaba u trudnoći treba izbjegavati osim ako je moguća korist za majku veća od moguće opasnosti za fetus. U trudnica koje su primale trastuzumab prijavljeni su slučajevi narušenog rasta i/ili funkcije bubrega kod fetusa povezani s oligohidramnionom, od kojih su neki bili povezani s fatalnom pulmonalnom hipoplazijom fetusa. Žene koje zatrudne potrebno je upozoriti na mogućnost štetnog utjecaja na fetus. Ako se trastuzumabom liječi trudnicu/bolesnica zatrudni tijekom liječenja / unutar 7 mjeseci nakon posljednje doze, poželjno je pažljivo praćenje. Dojenje: Nije poznato izlučuje li se trastuzumab u majčino mlijeko u ljudi. Budući da se humani IgG1 izlučuje u majčino mlijeko u ljudi, a nema spoznaja o mogućem štetnom učinku na novorođenče, žene ne bi smjele dojiti tijekom liječenja trastuzumabom ni 7 mjeseci nakon posljednje doze lijeka. Plodnost: Nema dostupnih podataka o plodnosti. Nuspojave: Među najozbiljnije i/ili najčešće nuspojave dosad prijavljene pri primjeni trastuzumaba (u IV i SC formulaciji) ubrajaju se disfunkcija srca, reakcije povezane s infuzijom, hematotoksičnost (osobito neutropenija) infekcije i plućne nuspojave. Ostale barem česte nuspojave uključuju: neurofaringitis, neutropenijsku sepsu, cistitis, gripu, sinusitis, rinitis, faringitis, infekcije mokraćnih puteva, anemiju, leukopeiju, trombocitopeniju, preosjetljivost, smanjenje težine, anoreksija, nesanica, anksioznost, depresija, tremor, omaglica, glavobolja, parestezija, disguezija, periferna neuropatija, hipertonija, somnolencija, konjunktivitis, pojačano suzenje, suhoća oka, sniženi i povišeni krvni tlak, nepravilni otkucaji srca, undulacija srca, smanjena ejekcijska frakcija, zatajenje srca (kongestivno), supraventrikularna tahiaritmija, kardiomiopatija, palpitacije, navale vrućine, hipotenzija, vazodilatacija, dispneja, kašalj, epistaksa, rinoreja, pneumonija, astma, plućni poremećaji, pleuralni izljev, proljev, povraćanje, mučnina, oticanje usana, bol u abdomenu, dispepsija, konstipacija, stomatitis, hemoroidi, suha usta, oštećenje jetrenih stanica, hepatitis, osjetljivost jetre, eritem, osip, oticanje lica, alopecija, promjene na noktima, sindrom palmarno-plantarne eritrodizestezije, akne, suhoća kože, ekhimoza, hiperhidroza, makulopapularni osip, pruritus, onihoklaza, dermatitis, artralgija, napetost mišića, mialgija, artritis, bol u leđima, bol u kostima, grčevi u mišićima, bol u vratu i ekstremitetima, poremećaj funkcije bubrega, upala dojke/mastitis, astenija, bol u prsnom košu, zimica, umor, simptomi nalik gripi, simptomi nalik gripi, bol, pireksija, upala sluznica, periferni edem, malaksalost, edem i kontuzije. Za informacija o ostalim nuspojavama i opis odabranih nuspojava molimo pogledajte SPC.

OGI-2022-0014, ožujak 2022.