Abevmy^® 25 mg/ml koncentrat za otopinu za infuziju je dostupan u bočicama od 100mg/4ml i 400mg/16ml.¹

Abevmy^® je bioslični bevacizumab i indiciran je u indikacijama:¹

• metastatski karcinom kolona ili rektuma
• uznapredovali stadij, prvi recidiv i recidiv epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma
  jajovoda ili primarnog peritonealnog karcinoma
• uznapredovali i/ili metastatski karcinom bubrežnih stanica
• metastatski karcinom dojke
• neresektabilni uznapredovali, metastatski ili recidivirajući karcinom pluća nemalih stanica*
• perzistentni, recidivirajući ili metastatski karcinom cerviksa

*u kojem histološki ne prevladavaju skvamozne stanice ili s aktivirajućim mutacijama receptora epidermalnog faktora rasta (engl. epidermal growth factor receptor, EGFR)

Rezultati farmakokinetičkog ispitivanja potvrđuju biosličnost referentnom proizvodu.¹

pripremljeno prema 1.

Dizajn ispitivanja: Faza I, usporedno dvostruko slijepo ispitivanje u tri skupine u kojem je sudjelovalo sveukupno 111 zdravih muškaraca koji su randomizirani u tri skupine (1:1:1) i koji su primili dozu od 1mg/kg lijeka Abevmy^®, referentnog bevacizumaba iz SAD-a ili referentnog bevacizumaba iz EU kako bi se procijenili farmakokinetički parametri, sigurnost i podnošljivost jedne intravenske infuzije u trajanju od 90 minuta od 1mg/kg za svaku skupinu.

Nisu zabilježene nikakve ozbiljne ili neočekivane nuspojave s lijekom Abevmy^®
u fazi I farmakokinetičkog ispitivanja, a sigurnosni profil bio
je sličan sigurnosnim profilima referentnih EU i SAD proizvoda.¹

Abevmy^® - dokazan sličan profil imunogeničnosti¹

Udio ADA^*+ pacijenata bio je usporediv među terapijskim skupinama u svim vremenskim točkama;

najveća učestalost ADA uočena je 15. dana.¹

*ADA: Antidrug antibodies (protutijela na lijek)

Lijek Abevmy^® koncentrat za otopinu za infuziju se primjenjuje intravenski¹

Doziranje¹

Pripremljeno prema 1.

Abevmy 25 mg/mL koncentrat za otopinu za infuziju.

bevacizumab

Lijek se izdaje na recept.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet u RH: Mylan IRE Healthcare Limited, Unit 35/36 Grange Parade, Baldoyle Industrial Estate, Dublin 13, Irska

Lokalni predstavnik nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet: Mylan Hrvatska d.o.o., Koranska 2, 10000 Zagreb

Brojevi odobrenja za stavljanje lijekova u promet: EU/1/20/1515/001, EU/1/20/1515/003

Ovaj promotivni materijal sadrži bitne podatke o lijeku istovjetne onima iz Sažetka opisa svojstava lijeka, sukladno članku 15. Pravilnika o načinu oglašavanja o lijekovima (Narodne novine br. 43/15).

Prije propisivanja lijeka Abevmy molimo pročitajte odobreni Sažetak opisa svojstava lijeka uključujući detaljne informacije o indikacijama, kontraindikacijama, nuspojavama, mjerama opreza te doziranju i načinu primjene dostupne na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove (https://www.ema.europa.eu/en).

Samo za zdravstvene radnike.

Ovaj je lijek pod dodatnim praćenjem. Time se omogućuje brzo otkrivanje novih sigurnosnih informacija. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu za ovaj lijek. Za postupak prijavljivanja nuspojava pogledajte Sažetak opisa svojstava lijeka.

Terapijske indikacije: u kombinaciji s kemoterapijom na bazi fluoropirimidina za metastatski karcinomom kolona ili rektuma, s paklitakselom za prvu liniju liječenja metastatskih karcinoma dojke, s kapecitabinom za prvu liniju liječenja metastatskog karcinoma dojke za koje se liječenje drugim kemoterapijskim protokolima, uključujući taksane odnosno antracikline, ne smatra primjerenim. U kombinaciji s kapecitabinom ne smiju se liječiti bolesnici koji su u proteklih 12 mjeseci u okviru adjuvantnog liječenja primali taksane ili antracikline. Za dodatne molimo vidjeti Sažetak.Lijek je indiciran u kombinaciji s kemoterapijom na bazi spojeva platine za prvu liniju liječenja neresektabilno uznapredovalog, metastatskog ili recidivirajućeg karcinoma pluća nemalih stanica u kojemu histološki ne prevladavaju skvamozne stanice, u kombinaciji s erlotinibom za prvu liniju liječenja neresektabilno uznapredovalog, metastatskog ili recidivirajućeg neskvamoznog karcinoma pluća nemalih stanica s aktivirajućim mutacijama receptora epidermalnog faktora rasta (EGFR), u kombinaciji s interferonom alfa-2a za prvu liniju liječenja uznapredovalog i/ili metastatskog karcinoma bubrežnih stanica, u kombinaciji s karboplatinom i paklitakselom za prvu liniju liječenja uznapredovalog epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma jajovoda i primarnog peritonealnog karcinoma, u kombinaciji s karboplatinom i gemcitabinom ili u kombinaciji s karboplatinom i paklitakselom za liječenje odraslih bolesnica s prvim recidivom epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma jajovoda ili primarnog peritonealnog karcinoma osjetljivih na platinu, koje prethodno nisu bile liječene bevacizumabom, drugim VEGF inhibitorima niti lijekovima koji djeluju na VEGF receptore, u kombinaciji s paklitakselom, topotekanom ili pegiliranim liposomalnim doksorubicinom za liječenje odraslih bolesnica s recidivom epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma jajovoda ili primarnog peritonealnog karcinoma rezistentnih na platinu, koje prethodno nisu primile više od dva kemoterapijska protokola i koje prethodno nisu bile liječene bevacizumabom, drugim VEGF inhibitorima niti lijekovima koji djeluju na VEGF receptore, u kombinaciji s paklitakselom i cisplatinom ili, alternativno, paklitakselom i topotekanom u bolesnica koje ne mogu primiti terapiju platinom, za liječenje perzistentnog, recidivirajućeg ili metastatskog karcinoma cerviksa. Doziranje: Liječenje mora nadzirati liječnik s iskustvom u primjeni antitumorskih lijekova. Metastatski karcinom kolona ili rektuma: Preporučena doza lijeka iznosi 5 mg/kg ili 10 mg/kg tjelesne težine (TT) jednom svaka 2 tjedna, odnosno 7,5 mg/kg TT ili 15 mg/kg TT jednom svaka 3 tjedna. Liječenje se preporučuje nastaviti do progresije osnovne bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti. Metastatski karcinom dojke: Preporučena doza lijeka je 10 mg/kg TT jednom svaka 2 tjedna ili 15 mg/kg TT jednom svaka 3 tjedna. Liječenje se preporučuje nastaviti do progresije osnovne bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti. Karcinom pluća nemalih stanica (NSCLC): Prva linija liječenja neskvamoznog NSCLC-a u kombinaciji s kemoterapijom na bazi platine: primjenjuje se uz kemoterapiju na bazi spojeva platine do najviše 6 ciklusa liječenja, nakon čega se primjenjuje sam do progresije bolesti. Preporučena doza lijeka je 7,5 mg/kg ili 15 mg/kg TT, primijenjena jednom svaka 3 tjedna. Klinička korist u bolesnika koji boluju od NSCLC dokazana je i uz dozu od 7,5 mg/kg TT i uz dozu od 15 mg/kg TT. Liječenje se preporučuje nastaviti do progresije osnovne bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti. Prva linija liječenja neskvamoznog NSCLC-a s aktivirajućim mutacijama EGFR-a u kombinaciji s erlotinibom: Prije početka liječenja u kombinaciji s erlotinibom potrebno je provesti testiranje na mutacije EGFR-a. Važno je odabrati dobro validiranu i robusnu metodologiju kako bi se izbjegli lažno negativni/ pozitivni nalazi. Preporučena doza lijeka uz dodatak erlotinibu je 15 mg/kg TT, a primjenjuje se jednom svaka 3 tjedna. Liječenje uz erlotinib preporučuje se nastaviti do progresije bolesti. Za informacije o doziranju i načinu primjene erlotiniba pročitajte cjelovite informacije o lijeku za erlotinib. Uznapredovali i/ili metastatski karcinom bubrežnih stanica: Preporučena doza je 10 mg/kg TT, primijenjena jednom svaka 2 tjedna. Liječenje se preporučuje nastaviti do progresije osnovne bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti. Epitelni karcinom jajnika, karcinom jajovoda i primarni peritonealni karcinom: Prva linija liječenja: primjenjuje se uz karboplatin i paklitaksel do najviše 6 ciklusa liječenja, nakon čega se primjenjuje sam do progresije bolesti ili najdulje 15 mjeseci ili do pojave neprihvatljive toksičnosti, ovisno što nastupi prije. Preporučena doza lijeka je 15 mg/kg TT, primijenjena jednom svaka 3 tjedna. Liječenje rekurentne bolesti osjetljive na platinu: u kombinaciji s karboplatinom i gemcitabinom tijekom 6, a najviše 10 ciklusa, ili u kombinaciji s karboplatinom i paklitakselom tijekom 6, a najviše 8 ciklusa, nakon čega se primjenjuje sam do progresije bolesti. Preporučena doza lijeka je 15 mg/kg TT, primijenjena jednom svaka 3 tjedna. Liječenje rekurentne bolesti rezistentne na platinu: u kombinaciji s jednim od sljedećih lijekova - paklitakselom, topotekanom (primijenjenim jednom tjedno) ili pegiliranim liposomalnim doksorubicinom. Preporučena doza lijeka je 10 mg/kg TT, primijenjena jednom svaka 2 tjedna. Kada se primjenjuje u kombinaciji s topotekanom, (koji se daje od 1. do 5. dana svaka 3 tjedna), preporučena doza lijeka je 15 mg/kg TT, primijenjena jednom svaka 3 tjedna. Liječenje se preporučuje nastaviti do progresije bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti (vidjeti Sažetak). Karcinom cerviksa: u kombinaciji s jednim od sljedećih kemoterapijskih protokola: paklitakselom i cisplatinom ili paklitakselom i topotekanom. Preporučena doza lijeka je 15 mg/kg TT, primijenjena jednom svaka 3 tjedna. Liječenje se preporučuje nastaviti do progresije osnovne bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti. Starije osobe: Nije potrebna prilagodba doze u predmetnih bolesnika. Oštećenje bubrežne i/ili jetrene funkcije: Nisu ispitivane sigurnosti primjene i djelotvornost u predmetnih bolesnika. Pedijatrijska populacija: Sigurnost i djelotvornost u djece mlađe od 18 godina nisu ustanovljene, te nije nije moguće dati preporuku o doziranju. Nema relevantne primjene bevacizumaba u pedijatrijskoj populaciji za indikacije liječenja karcinoma kolona, rektuma, dojke, pluća, jajnika, jajovoda, peritoneuma, cerviksa i bubrega. Način primjene: za intravensku primjenu. Početna se doza mora primijeniti u obliku intravenske infuzije tijekom 90 min. Ako bolesnik dobro podnese prvu infuziju, drugu je moguće primijeniti tijekom 60 min. Ako bolesnik dobro podnese 60-min infuziju, sve iduće infuzije mogu se primijeniti tijekom 30 min. Lijek se ne smije primijeniti brzom intravenskom injekcijom niti u obliku bolusa. Ne preporučuje se smanjivati dozu zbog nuspojava. Ako je indicirano, liječenje treba ili trajno obustaviti ili privremeno prekinuti. Mjere opreza koje treba poduzeti prije rukovanja lijekom ili primjene lijeka: Za upute o razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti Sažetak. Infuzije lijeka ne smiju se primjenjivati niti miješati s otopinama glukoze. Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u Sažetku. Kontraindikacije: Preosjetljivost na djelatnu tvar, neku od pomoćnih tvari, na produkte stanica jajnika kineskog hrčka ili druga rekombinantna humana ili humanizirana protutijela, te u trudnoći. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi: Sljedivost: Naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati. Gastrointestinalne perforacije i fistule: povećan je rizik od nastanka GI perforacija i perforacija žučnog mjehura. Intraabdominalni upalni proces može biti čimbenik rizika za GI perforacije u bolesnika s metastatskim karcinomom kolona ili rektuma, stoga je u takvih bolesnika potreban oprez. Prethodno zračenje jest čimbenik rizika za GI perforaciju u bolesnica koje se liječe zbog perzistentnog, recidivirajućeg ili metastatskog karcinoma cerviksa, a sve bolesnice s GI perforacijom prethodno su bile liječene zračenjem. U bolesnika u kojih dođe do GI perforacije liječenje treba trajno obustaviti. Gastrointestinalno-vaginalne fistule u ispitivanju GOG-0240: Bolesnice s perzistentnim, recidivirajućim ili metastatskim karcinomom cerviksa izložene su povećanom riziku od nastanka fistula između rodnice i bilo kojeg dijela gastrointestinalnog trakta (gastrointestinalno-vaginalne fistule). Prethodno zračenje značajan je čimbenik rizika, a sve bolesnice prethodno su bile liječene zračenjem. Recidiv karcinoma unutar područja koje je prethodno bilo zračeno dodatan je važan čimbenik rizika za razvoj. Fistule izvan gastrointestinalnog sustava: Moguć je povećan rizik od nastanka fistula. Terapiju treba trajno obustaviti u bolesnika s traheoezofagealnom fistulom ili bilo kojom fistulom stupnja 4. Podaci o nastavku liječenja u bolesnika s drugim fistulama su ograničeni. U slučajevima razvoja unutarnje fistule izvan GI trakta, potrebno je razmotriti prestanak liječenja. Komplikacije pri zacjeljivanju rana: Prijavljene su ozbiljne komplikacije pri zacjeljivanju rana, uključujući i one vezane uz anastomozu, sa smrtnim ishodom. Liječenje se ne smije započinjati barem 28 dana nakon veće operacije ili dok rana od operacije ne zacijeli u potpunosti. U bolesnika koji su tijekom liječenja imali komplikacije pri zacjeljivanju rana treba privremeno prekinuti liječenje dok rana u potpunosti ne zacijeli. U slučaju planirane operacije liječenje treba privremeno prekinuti. Rijetko je prijavljen nekrotizirajući fasciitis, uključujući slučajeve sa smrtnim ishodom. U bolesnika u kojih se razvije, terapiju treba prekinuti i odmah započeti s odgovarajućim liječenjem. Hipertenzija: opažena je veća incidencija hipertenzije. Klinički podaci upućuju na to da incidencija vjerojatno ovisi o dozi. Prije početka liječenja, postojeću hipertenziju treba odgovarajuće regulirati. Nema informacija o učinku na bolesnike s nekontroliranom hipertenzijom u vrijeme početka liječenja. Općenito se preporučuje tijekom terapije kontrolirati krvni tlak. U većini slučajeva hipertenzija je bila dobro kontrolirana standardnom antihipertenzivnom terapijom, sukladnom potrebama pojedinog bolesnika. Uporaba diuretika za regulaciju hipertenzije ne preporučuje se u bolesnika koji primaju kemoterapiju na bazi cisplatina. Liječenje treba trajno obustaviti ako se medicinski značajna hipertenzija ne može odgovarajuće kontrolirati antihipertenzivima, ili ako se u bolesnika razvije hipertenzivna kriza ili hipertenzivna encefalopatija. Sindrom reverzibilne posteriorne encefalopatije (PRES): rijetko je zabilježena pojava znakova i simptoma povezanih sa PRES, koji se manifestira konvulzijama, glavoboljom, promjenom psihičkog stanja, poremećajem vida ili kortikalnim sljepilom, sa ili bez povišenog krvnog tlaka. Dijagnozu PRES-a treba potvrditi snimanjem mozga, najbolje MR-om. U bolesnika u kojih se razvije PRES, uz prekid liječenja preporučuje se i liječenje specifičnih simptoma uključujući kontrolu hipertenzije. Nije poznata sigurnost ponovnog uvođenja bevacizumaba u bolesnika koji su prethodno imali PRES. Proteinurija: bolesnici s hipertenzijom mogu biti izloženi povećanom riziku od razvoja proteinurije. Dokazi upućuju na to da svi stupnjevi proteinurije ovise o dozi. Prije početka i tijekom liječenja preporučuje se kontrola proteinurije analizom mokraće pomoću test trakica. Proteinurija stupnja 4 primijećena je u najviše 1,4 % bolesnika. U bolesnika u kojih se razvije nefrotski sindrom treba trajno obustaviti liječenje. Arterijska tromboembolija: U kliničkim je ispitivanjima učestalost arterijskih tromboembolijskih reakcija, uključujući cerebrovaskularne incidente, tranzitorne ishemijske atake te infarkt miokarda , bila viša u bolesnika koji su primali bevacizumab u kombinaciji s kemoterapijom u usporedbi s onima koji su primali samo kemoterapiju. Bolesnici koji primaju bevacizumab zajedno s kemoterapijom i koji u anamnezi imaju arterijsku tromboemboliju, dijabetes ili su stariji od 65 godina, imaju povećan rizik za razvoj arterijskih tromboembolijskih reakcija tijekom liječenja, te je potreban oprez. U bolesnika u kojih se razviju arterijske tromboembolijske reakcije liječenje treba trajno obustaviti. Venska tromboembolija: postoji rizik za razvoj venskih tromboembolijskih reakcija, uključujući plućnu emboliju. Liječenje u kombinaciji s paklitakselom i cisplatinom zbog perzistentnog, recidivirajućeg ili metastatskog karcinoma cerviksa može povećati rizik od venskih tromboembolijskih događaja. Liječenje treba prekinuti u bolesnika s tromboembolijskim reakcijama opasnima po život (stupanj 4), uključujući plućnu emboliju. Bolesnike s tromboembolijskim reakcijama stupnja ≤ 3 treba pomno nadzirati. Krvarenje: postoji povećan rizik od krvarenja, a osobito krvarenja povezanog s tumorom. Liječenje treba trajno obustaviti u bolesnika u kojih nastupi krvarenje stupnja 3 ili 4. Bolesnici s neliječenim metastazama SŽS bili su rutinski isključeni iz kliničkih ispitivanja na temelju dijagnostičkih snimaka ili znakova i simptoma, te rizik od krvarenja u SŽS-u u takvih bolesnika nije prospektivno ocijenjen u randomiziranim kliničkim ispitivanjima. Bolesnike treba nadzirati kako bi se uočili eventualni znakovi i simptomi krvarenja u SŽS-u te u slučaju intrakranijalnog krvarenja obustaviti liječenje. Nema podataka o sigurnosnom profilu u bolesnika s prirođenom hemoragijskom dijatezom, stečenom koagulopatijom niti u bolesnika koji su prije početka liječenja primali punu dozu antikoagulanasa za liječenje tromboembolije jer takvi bolesnici nisu bili uključeni u klinička ispitivanja. Stoga je potreban oprez prije započinjanja liječenja u tih bolesnika. Bolesnici u kojih se tijekom liječenja razvila venska tromboza nisu imali povećanu stopu krvarenja stupnja 3 ili višeg stupnja pri istodobnom liječenju punom dozom varfarina i bevacizumabom. Plućno krvarenje/ hemoptiza: Bolesnici koji boluju od karcinoma pluća nemalih stanica izloženi su riziku od teškog, a u nekim slučajevima smrtonosnog plućnog krvarenja/hemoptize. Bolesnici koji su nedavno imali plućno krvarenje/hemoptizu (> 2,5 mL svježe krvi) ne smiju se liječiti bevacizumabom. Aneurizme i disekcije arterije: Primjena inhibitora VEGF puta u bolesnika s hipertenzijom ili bez nje može potaknuti stvaranje aneurizama i/ili disekcija arterije. Prije početka liječenja potrebno je pažljivo razmotriti ovaj rizik u bolesnika s čimbenicima rizika kao što su hipertenzija ili aneurizma u anamnezi. Kongestivno zatajenje srca: U kliničkim su ispitivanjima prijavljene reakcije koje odgovaraju kongestivnom zatajenju srca. Nalazi su se kretali od asimptomatskog smanjenja ejekcijske frakcije lijeve klijetke do simptomatskog kongestivnog zatajenja srca koje je zahtijevalo liječenje ili hospitalizaciju. Potreban je oprez kod bolesnika s klinički značajnom bolešću srca i krvnih žila, poput postojeće bolesti koronarnih arterija ili kongestivnog zatajenja srca. Većina predmetnih bolesnika imala je metastatski karcinom dojke te su prethodno liječeni antraciklinima, radioterapijom lijeve strane prsnog koša ili su pak postojali drugi čimbenici rizika za kongestivno zatajenje srca. U ispitivanju u bolesnika liječenih antraciklinima koji ranije nisu primali antracikline nije opažena povećana učestalost kongestivnog zatajenja srca bilo kojeg stupnja u skupini koja je primala antraciklin + bevacizumab u odnosu na skupinu koja je liječena samo antraciklinima. Kongestivno zatajenje srca stupnja 3 ili višeg stupnja bilo je nešto češće u bolesnika koji su primali bevacizumab u kombinaciji s kemoterapijom nego u bolesnika koji su primali samo kemoterapiju. To se podudara s nalazima u bolesnika iz drugih ispitivanja metastatskoga karcinoma dojke koji nisu istodobno liječeni antraciklinima. Neutropenija i infekcije: U bolesnika liječenih nekim mijelotoksičnim kemoterapijskim protokolima u kombinaciji s bevacizumabom su, u usporedbi s primjenom samo kemoterapije, opažene povećane stope teške neutropenije, febrilne neutropenije te infekcije praćene teškom neutropenijom ili bez nje (s nekoliko smrtnih ishoda). To je uglavnom uočeno kod kombinacije s terapijama na bazi platinskog spoja ili taksana u liječenju karcinoma pluća nemalih stanica, metastatskog karcinoma dojke te kod kombinacije s paklitakselom i topotekanom u liječenju perzistentnog, recidivirajućeg ili metastatskog karcinoma cerviksa. Reakcije preosjetljivosti/ infuzijske reakcije: Bolesnici mogu biti izloženi riziku za razvoj infuzijskih reakcija odnosno reakcija preosjetljivosti. Preporučuje se nadzirati bolesnike za vrijeme i nakon primjene. Ako se razvije reakcija, infuziju treba prekinuti i primijeniti odgovarajuće liječenje. Sustavna premedikacija nije potrebna. Osteonekroza čeljusti: Prijavljeni su slučajevi u bolesnika s malignom bolešću liječenih bevacizumabom, od kojih je većina prethodno ili istodobno primala intravenske bisfosfonate, kod čije primjene osteonekroza čeljusti predstavlja poznat rizik. Potreban je oprez kada se bevacizumab i intravenski bisfosfonat primjenjuju istovremeno ili jedan iza drugoga. Invazivni stomatološki zahvati također su čimbenik rizika. Prije započinjanja liječenja treba razmisliti o pregledu zuba i odgovarajućim preventivnim stomatološkim postupcima. U bolesnika koji su primali ili primaju intravenske bisfosfonate po mogućnosti treba izbjegavati invazivne stomatološke zahvate. Intravitrealna primjena: nije namijenjen za takvu primjenu. Poremećaji oka: Prijavljeni su pojedinačni slučajevi i skupine ozbiljnih očnih nuspojava nakon neodobrene intravitrealne primjene bevacizumaba pripremljenog iz bočica odobrenih za intravensku primjenu u bolesnika s malignom bolešću: infektivni endoftalmitis, intraokularnu upalu poput sterilnog endoftalmitisa, uveitisa i vitritisa, odvajanje mrežnice, kidanje pigmentnog epitela mrežnice, povišen očni tlak, intraokularno krvarenje poput vitrealnog krvarenja ili krvarenja mrežnice te krvarenje konjunktive. Neke od ovih reakcija imale su za posljedicu gubitak vida različitog stupnja, uključujući i trajnu sljepoću. Sistemski učinci nakon intravitrealne primjene: Nakon intravitrealnog liječenja inhibitorima VEGF zabilježeno je smanjenje koncentracije VEGF-a u cirkulaciji. Prijavljene su sistemske nuspojave, uključujući neokularna krvarenja i arterijske tromboembolijske reakcije nakon intravitrealne injekcije VEGF inhibitora. Zatajivanje jajnika/plodnost: može narušiti plodnost u žena. Kod žena reproduktivne dobi treba razmotriti strategije za očuvanje plodnosti prije početka liječenja. Natrij: Lijek sadrži 4,196 mg Na (bočica od 4 mL), odnosno 16,784 mg Na (bočica od 16 mL). To odgovara 0,21 %, odnosno 0,84 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g Na prema preporukama SZO za odraslu osobu. Plodnost, trudnoća i dojenje: Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu metodu kontracepcije tijekom (i do 6 M nakon) liječenja. Nema podataka iz kliničkih ispitivanja o primjeni u trudnica. Nakon stavljanja lijeka u promet primijećeni su slučajevi poremećaja fetusa u žena liječenih bevacizumabom samostalno ili u kombinaciji s poznatim embriotoksičnim kemoterapeuticima. Lijek je kontraindiciran u trudnoći. Nije poznato izlučuje li se u majčino mlijeko. Žene moraju prestati dojiti za vrijeme liječenja te ne smiju dojiti najmanje 6 M nakon posljednje doze. Ispitivanja na životinjama pokazala su da bevacizumab može imati štetan učinak na žensku plodnost. U okviru ispitivanja faze III adjuvantnog liječenja bolesnika s karcinomom kolona, u podispitivanju žena u predmenopauzi pokazala se veća učestalost novih slučajeva zatajivanja jajnika u skupini koja je primala bevacizumab u odnosu na kontrolnu skupinu. Nakon prekida liječenja, u većine se ispitanica funkcija jajnika oporavila. Nisu još poznati dugoročni učinci liječenja bevacizumabom na plodnost. Nuspojave: najozbiljnije nuspojave bile su gastrointestinalne perforacije, krvarenje, uključujući plućno krvarenje/hemoptizu, koje je češće u bolesnika koji boluju od karcinoma pluća nemalih stanica, arterijska tromboembolija. Najčešće zabilježene nuspojave u svim kliničkim ispitivanjima u bolesnika koji su primali bevacizumab bile su hipertenzija, umor ili astenija, proljev i bol u abdomenu. Analize kliničkih podataka o sigurnosti primjene upućuju na to da pojava hipertenzije i proteinurije tijekom liječenja bevacizumabom vjerojatno ovisi o dozi. Najčešćei česte nuspojave povezane s primjenom bevacizumaba u kombinaciji s različitim kemoterapijskim protokolima su febrilna neutropenija, leukopenija, neutropenija, trombocitopenija, anoreksija, hipomagnezijemija, hiponatrijemija, periferna senzorna neuropatijab, dizartrija, glavobolja, disgeuzija, poremećaj oka, pojačano suzenje, tromboembolija, (venska), dispneja, rinitis, epistaksa, kašalj, rektalno krvarenje, stomatitis, konstipacija, mučnina, povraćanje, komplikacije pri zacjeljivanju rana, eksfolijativni dermatitis, suha koža, promjena boje kože, artralgija, mialgija, proteinurija, zatajivanje jajnika, pireksija, bol, upala sluznice, smanjenje težine, sepsa, apsces, celulitis, infekcija, infekcija mokraćnih putova, anemija, limfopenija, preosjetljivost, infuzijske reakcije, dehidracija, cerebrovaskularni incident, sinkopa, somnolencija, kongestivno zatajenje srca, supraventrikularna tahikardija, duboka venska tromboza, plućna embolija, hipoksija, disfonija, perforacija crijeva, ileus, opstrukcija crijeva, rektovaginalna fistula, gastrointestinalni poremećaj, proktalgija, sindrom palmarno-plantarne eritrodizestezije, mišićna slabost, bol u leđima, bol u zdjelici, letargija, tromboembolija (venska). Za informacije o ostalim nuspojavama, opisu odabranih ozbiljnih nuspojava, posebnim populacijama molimo pogledajte Sažetak opisa svojstava lijeka.

BEV-2022-0039, ožujak 2022.