Liječenje glaukoma u skladu sa smjernicama

Autor: dr. sc. Dina Lešin Gaćina, dr. med., specijalist oftalmologije
Klinika za očne bolesti, KBC Zagreb

Glaukom je multifaktorijalna, kronična, progresivna optička neuropatija koja rezultira propadanjem vidnog polja i gubitkom vidne funkcije.1 Klinički tijek glaukoma je podmukao jer je bolest postupna, bezbolna i najčešće bez jasnih simptoma, često sve do uznapredovalog stadija, zbog čega se naziva i „tihi kradljivac vida”. Stoga, ako se glaukom ne prepozna na vrijeme i ne liječi, može dovesti do trajnog oštećenja vidnog živca i naposljetku čak i sljepoće.1 Budući da je glaukom drugi najčešći uzrok sljepoće u svijetu predstavlja značajan globalan javnozdravstveni problem, s brojnim medicinskim, socijalnim i psihološkim implikacijama.2 Prema tome, glavna svrha liječenja glaukoma je prevencija nastanka glaukomskog oštećenja i usporavanje napredovanja bolesti, s ciljem očuvanja vida i kvalitete života bolesnika, uz održivi trošak.3

Uzimajući u obzir najnovije znanstvene spoznaje, Europsko glaukomsko društvo (engl. European Glaucoma Society, EGS) redovito objavljuje smjernice s ciljem pružanja sveobuhvatne skrbi glaukomskih bolesnika.3 Najnovije smjernice EGS-a iz 2021. godine sadrže jasno definirane algoritme za postavljanje dijagnoze, praćenje i liječenje glaukoma, temeljene na recentnim rezultatima niza studija.3 Prvenstveno, identifikacija visokorizičnih bolesnika i dijagnoza glaukoma u ranim fazama bolesti je od presudne važnosti kako bi se pravovremeno započelo liječenje.1,3

Iako je točan patogenetski mehanizam bolesti i dalje nejasan, identificirane su neke demografske i okularne karakteristike kao značajni čimbenici rizika za nastanak i progresiju glaukoma.1,3 Do danas, povišeni očni tlak (intraokularni tlak, IOT) se smatra jedinim uzročnim čimbenikom na koji se može izravno djelovati terapijom.1 Rezultati velikih randomiziranih kliničkih studija imali su velik značaj za liječenje glaukoma jer su ukazali na važnost i korist sniženja IOT-a u liječenju glaukoma, stoga postojeće preporuke u liječenju glaukoma temelje terapijski pristup na hipotenzivnom učinku.1,4-6 Terapijske mogućnosti za sniženje IOT-a su liječenje lijekovima, laserske i kirurške metode, i njihove kombinacije.1,3

Suvremeni koncept liječenja glaukoma temelji se na individualiziranom pristupu svakom bolesniku, s obzirom na njegov stadij bolesti, stupanj progresije bolesti, početnu vrijednost IOT-a, ciljni IOT, dob i očekivani životni vijek bolesnika, nuspojave i rizike terapije, uz uvažavanje potreba i želja bolesnika.3  Ispravna dijagnostika i određivanje tipa glaukoma od iznimne je važnosti radi odabira vrste terapijskih modaliteta. Prilikom odluke o najboljoj terapiji potrebno je procijeniti klinički status svakog oka pojedinačno.3 Medikamentozno sniženje IOT-a najčešći je oblik liječenja glaukoma, a uobičajeni farmaceutski oblici su otopine i suspenzije u obliku kapi za oko ili formulacije u obliku gela. Prilikom izbora lijeka u liječenju glaukoma trebaju se uzeti u obzir neki čimbenici kao što su učinkovitost lijeka u snižavanju IOT-a, mehanizam djelovanja lijeka, moguće sistemske i lokalne nuspojave, kontraindikacije za primjenu lijeka, složenost terapije, trošak lijeka i socijalne okolnosti bolesnika.3,7 Danas je u farmakoterapiji glaukoma dostupno više skupina lijekova za topikalnu primjenu, a dva osnovna hipotenzivna mehanizma djelovanja lijekova su smanjenje stvaranja očne vodice i povećavanje njenog istjecanja iz oka.

Sukladno aktualnim preporukama, medikamentozno liječenje glaukoma trebalo bi započeti s jednim lijekom, odnosno kao monoterapija.3 Ako se propisanom terapijom (monoterapijom) postigne ciljni IOT i bolesnik je dobro podnosi, nastavlja se s istom terapijom uz redovite kontrole. Prema preporukama smjernica EGS-a analozi prostaglandina danas su prvi izbor u liječenju glaukoma otvorenog kuta.3 Ti lijekovi imaju najveći učinak na sniženje IOT-a, osiguravaju najbolji cirkadijani profil IOT-a, imaju vrlo malo sistemskih učinaka i primjenjuju se jednom dnevno što poboljšava pridržavanje bolesnika propisanoj terapiji.3 Drugoj liniji lijekova pripadaju β-blokatori, α-agonisti, inhibitori karboanhidraze, agonisti kolinergičkih receptora te inhibitori RhO-kinaze.3 U slučajevima kada početna terapija nije učinkovita u sniženju IOT-a, ili se lijek dobro ne podnosi, umjesto uvođenja drugog lijeka u terapiju, preporuča se zamjena drugim lijekom.3 S obzirom na to da postoje bolesnici koji ne reagiraju na terapiju pojedinim analozima prostaglandina, može biti korisno zamijeniti ga drugim analogom prostaglandina, ili lijekom iz druge skupine.3,8 Dodavanje drugog lijeka također se treba razmotriti kao opcija kada su vrijednosti IOT-a monoterapijom nezadovoljavajuće.3 Pri odabiru drugog lijeka važno je u obzir uzeti sigurnost, učestalost doziranja, dodatan učinak te cijenu. Također se preporučuje uvođenje lijeka s drugačijim mehanizmom djelovanja od prvog propisanog. U pravilu, kombiniranjem dvaju lijekova postiže se veće sniženje IOT-a u odnosu na monoterapiju svakim od njih. No važno je napomenuti kako primjena više lijekova (politerapija) nameće nekoliko kliničkih izazova kao što su ugrožavanje bolesnikova pridržavanja propisane terapije i smanjenje učinkovitosti lijekova zbog ispiranja („wash out“) jednog lijeka drugim. Iz tih razloga suvremena farmakoterapija snažno preporučuje što manji broj dnevne primjene lijeka propisivanjem fiksnih kombinacija.3 Danas je na tržištu prisutan sve veći broj fiksnih kombinacija aktivnih supstanci u jednoj bočici kojima se, uz zadovoljavajuću učinkovitost, omogućuje jednostavnija primjena, bolja lokalna podnošljivost lijeka, a time i veća suradljivost bolesnika.9,10 Prednost fiksnih kombinacija je i smanjen unos konzervansa čime se poboljšava tolerabilnost lijeka i čuva zdravlje površine oka.10 Iako vrlo učinkovita i korisna kod pojedinih bolesnika, kombinirana terapija (bilo kao politerapija ili fiksna terapija) ne preporučuje se kao prva linija izbora. No u posebnim slučajevima, kao što je uznapredovali glaukom i/ili vrlo visoke vrijednosti IOT-a u inicijalnoj prezentaciji bolesti, učinkovitost monoterapije u postizanju ciljanog IOT-a može biti nedostatna te je potrebno uvesti kombiniranu terapiju odmah na početku liječenja.3 Ako se kombinirana terapija pokaže neučinkovitom, može se promijeniti u drugi lijek ili dodati treći fiksnoj kombinaciji.3 U konzervativnom liječenju glaukoma postoje i lijekovi za sistemsku upotrebu koji se primjenjuju peroralno ili intravenski u infuziji, krvotokom dopiru u oko navlačeći očnu vodicu.3 Osobito su važni prilikom liječenja bolesnika s visokim vrijednostima IOT-a i dekompenziranim glaukomom.

Liječenje glaukoma laserskim postupcima može biti korisno za bolesnike koji ne reagiraju dobro na farmakološku terapiju, koji imaju nuspojave od lijekova ili poteškoće s pridržavanjem propisanog liječenja.3 Liječenje glaukoma laserom može biti dodatan terapijski modalitet, a rjeđe kao početna terapija. S druge strane, kirurško liječenje glaukoma je uglavnom indicirano kada farmakoterapijom i laserskim postupcima nije postignuta zadovoljavajuća kontrola IOT-a, u stanjima nepodnošljivosti lijekova, kontraindikacije za njihovu primjenu i smanjene suradljivosti bolesnika u procesu liječenja.1,3 Kirurškim je zahvatom često moguće ostvariti dugotrajnu uspješnu kontrolu IOT-a, iako neki bolesnici zahtijevaju dodatno medikamentno ili lasersko liječenje. Ipak, u nekih bolesnika sama terapijska kontrola IOT-a nije dovoljna za sprječavanje progresije bolesti, stoga sve više raste interes za terapijske ciljeve usmjerene na faktore rizika i mehanizme neovisne o IOT-u. S obzirom na to, obećavajući su novi terapijski modaliteti u liječenju glaukoma, poput pospješenja očne perfuzije i neuroprotekcija, s ciljem što dužeg očuvanja vidne funkcije te skupine bolesnika.3

Liječenje glaukoma ne završava samo propisivanjem terapije već se ističe važnost oftalmoloških pregleda. Redovito praćenje bolesnika radi procjene strukturalnog i funkcionalnog statusa te prilagodba terapije temeljni je element uspješnog liječenja glaukoma. U tom procesu neophodna je kontinuirana suradnja bolesnika i oftalmologa te odnos temeljen na povjerenju i razumijevanju. U smjernicama EGS-a iz 2021. godine naglasak je stavljen na poboljšanje svijesti bolesnika o samoj dijagnozi glaukoma i o dugoročnim posljedicama te poticanje njihovog aktivnog sudjelovanja u liječenju.3 S druge strane, kako bi se osigurala dosljednost u primjeni najnovijih spoznaja u području dijagnostike i liječenja glaukoma, oftalmolozi bi trebali biti kontinuirano educirani o najnovijim smjernicama kako bi ih uspješno primjenjivali u kliničkoj praksi. No, prije primjene bilo kojih smjernica ili algoritama, važno je prilagoditi pristup pojedinom bolesniku, uzimajući u obzir njegove individualne karakteristike i okolnosti, s ciljem postizanja optimalnih terapijskih ishoda.

Literatura:

    1. Weinreb RN, Khaw PT. Primary open-angle glaucoma. The Lancet. 2004;363(9422):1711–20.
    2. Quigley HA, Broman AT. The number of people with glaucoma worldwide in 2010 and 2020. Br J Ophthalmol. 2006;90(3):262–7.
    3. European Glaucoma Society Terminology and Guidelines for Glaucoma, 5th Edition. Br J Ophthalmol. 2021;105(Suppl 1):1–169.
    4. Kass MA, Heuer DK et al. The Ocular Hypertension Treatment Study: a randomized trial determines that topical ocular hypotensive medication delays or prevents the onset of primary open-angle glaucoma. Arch Ophthalmol. 2002;120(6):701–13; discussion 829-830.
    5. Sommer A, Tielsch JM et al. Relationship Between Intraocular Pressure and Primary Open Angle Glaucoma Among White and Black Americans: The Baltimore Eye Survey. Arch Ophthalmol. 1991;109(8):1090–5.
    6. Leske MC, Heijl A et al. Early Manifest Glaucoma Trial: design and baseline data. Ophthalmology. 1999;106(11):2144–53.
    7. Schuster AK, Erb C et al. The Diagnosis and Treatment of Glaucoma. Dtsch Arztebl Int. 2020 Mar 27;117(13):225-234.
    8. Aptel F, Cucherat M et.al. Efficacy and tolerability of prostaglandin analogs: a meta-analysis of randomized controlled clinical trials. J Glaucoma. 2008 Dec;17(8):667-73.
    9. Cox JA, Mollan SP et al. Efficacy of antiglaucoma fixed combination therapy versus unfixed components in reducing intraocular pressure: a systematic review. Br J Ophthalmol. 2008;92:729-734.
    10. Jandroković S, Vidas Pauk S et al.Tolerability in Glaucoma Patients Switched from Preserved to Preservative-Free Prostaglandin-Timolol Combination: A Prospective Real-Life Study. Clin Ophthalmol. 2022 Sep 28;16:3181-3192.

CR-XALA-2025-00011 · Datum izrade: lipanj 2026.