Autor: dr. sc. Anita Rančić, dr. med., spec. oftalmologije
Klinički bolnički centar Split

Definicija

Glaukom je skupina kroničnih progresivnih optikoneuropatija koju karakterizira gubitak ganglijskih stanica mrežnice, propadanje vidnog živca i oštećenje vidnog polja, što može dovesti do gubitka vida i sljepoće ako se ne liječi.¹ Vodeći je uzrok nepovratnog gubitka vida diljem svijeta, drugi po redu uzrok sljepoće nakon katarakte.² Osnovna podjela glaukoma je na glaukom otvorenog i zatvorenog kuta te na primarni i sekundarni (Slika 1.). Najčešći oblik glaukoma je primarni glaukom otvorenog kuta.

Slika 1. Osnova podjela glaukoma

POAG – Primarni glaukom otvorenog kuta, NTG – Normotenzivni glaukom, PACG – Primarni glaukom zatvorenog kuta

Epidemiologija

Prevalencija primarnog glaukoma otvorenog kuta povećava se s dobi, od 0.4 % u dobi od 40–44 godine, 2.7 % u dobi od 70–74 godine, do 10.0 % osoba iznad 90 godina.³ Procjenjuje se da glaukom otvorenog kuta zahvaća, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), oko 3,5 % svjetske populacije u dobi od 40 do 80 godina, a glaukom zatvorenog kuta 0,5 %.^4,5 Očekuje se da će broj osoba s glaukomom do 2040. godine porasti na 112 milijuna i, posljedično tome, nastati jednostran ili obostran gubitak vida ukoliko se pravovremeno ne dijagnosticira i ne liječi.⁴ Smatra se da barem 50 % slučajeva glaukoma u razvijenim zemljama nije dijagnosticirano, a u nerazvijenim taj je broj znatno veći.⁶

Rizični čimbenici

Faktori rizika za razvoj glaukoma otvorenog kuta (OAG) uključuju: povišeni intraokularni tlak (IOT), pozitivnu obiteljsku anamnezu glaukoma, stariju dob, crnu rasu, kratkovidnost, niži dijastolički tlak i tanju rožnicu. Osoba crne rase ima 4 puta veći rizik od razvoja glaukoma od osobe bijele rase. Što je dob veća, veća je vjerojatnost razvoja glaukoma. Postojanje obiteljske povijesti glaukoma povećava rizik od razvoja bolesti. Ako netko ima rođaka s glaukomom, posebno prvog stupnja srodstva poput roditelja ili braće/sestara s glaukomom, taj pojedinac ima povećan rizik od razvoja bolesti.⁷ Glaukom obično ne prati jednostavan način nasljeđivanja, već se smatra složenom multifaktorskom bolešću u kojoj interakcija genetskih i okolišnih faktora igra ulogu u razvoju bolesti.

Glavni faktor rizika za glaukom je povišeni intraokularni tlak, ali bolest može nastati i kod normalnih vrijednosti intraokularnog tlaka (normotenzivni glaukom). S druge strane, moguća je prisutnost povišenih vrijednosti intraokularnog tlaka, bez postojeće glaukomske optikoneuropatije i bez karakterističnih ispada u vidnom polju (očna hipertenzija).⁸ Srednja vrijednost intraokularnog tlaka u odrasloj populaciji procjenjuje se na 15-16 mmHg, sa standardnom devijacijom od gotovo 3,0 mmHg. Statistički gledano, u populaciji raspon normalnih vrijednosti intraokularnog tlaka je od 11-21 mmHg. Razina intraokularnog tlaka glavni je čimbenik rizika za razvoj glaukoma i njegovu progresiju. Dnevne varijacije intraokularnog tlaka mogu biti značajne i veće su u bolesnika s glaukomom nego u zdravih osoba. Ako je intraokularni tlak (IOT) veći od 30 mm Hg, mogućnost razvoja glaukoma je 40 puta veća nego ako je IOT manji od 15 mmHg. U studiji o liječenju očne hipertenzije (Ocular Treatment Hypertension Study), Kass i sur. otkrili su da smanjenje povišenog IOT-a (21-32 mmHg) za 22,5 % smanjuje petogodišnji rizik od razvoja glaukoma otvorenog kuta s 9,5 % na 4,4 %.⁹ Upravo je intraokularni tlak jedini rizični čimbenik na koji se može utjecati.

Tanka rožnica, koja može dovesti do pogreške u mjerenju intraokularnog tlaka, također je povezana s povišenim rizikom od glaukoma.¹⁰ Dodatni manji čimbenici rizika za glaukom uključuju kratkovidnost (miopija), nizak dijastolički krvni tlak i dijabetes među ostalima.¹¹ Normotenzivni glaukom povezuje se s migrenskom glavoboljom i Raynaudovim fenomenom ("hladni i utrnuli prsti" zbog slabe periferne cirkulacije).⁷

Simptomi

Glaukom otvorenog kuta obično počinje postupno, bez simptoma u ranim fazama, zbog čega se često naziva "tihim kradljivcem vida". Pojedinačni defekti u vidnom polju počinju asimetrično na srednjoj periferiji vidnog polja i obično se kompenziraju zbog binokularnog vida te ih bolesnik ne zamjećuje. Sve veći gubitak ganglijskih stanica mrežnice dovodi do progresivnog oštećenja vidnog polja. Dodatni funkcionalni poremećaji uključuju oslabljenu kontrastnu osjetljivost i percepciju boja te poteškoće u čitanju.¹² Tek kad bolesnik primijeti gubitak perifernog vidnog polja ili sužavanje vidnog polja, bolest je već uznapredovala. Razvija se „tunelski vid“, bolesnici imaju očuvan centralni vid, ali periferno vidno polje je oštećeno (Slika 2.). Narušena je kvaliteta života te se bolesnici teško snalaze u prostoru i sudaraju se s predmetima oko sebe. Na kraju dolazi do potpunog gubitka vida i sljepoće.

Glaukom zatvorenog kuta, s druge strane, može nastati naglo zbog primarnog akutnog zatvaranja kuta koji uzrokuje veliki porast intraokularnog tlaka praćeno jakom boli uz mučninu i povraćanje. Takvo stanje zahtjeva hitno liječenje da se spriječi trajno oštećenje vida i sljepoća.

Slika 2. Vidno polje kod zdravog oka lijevo i kod uznapredovalog glaukoma desno.

Oftalmološki pregled i dijagnostičke pretrage kod glaukomskog bolesnika

Upravo zbog podmukle pojave bolesti za prevenciju glaukoma od velike važnosti su redoviti oftalmološki pregledi, pogotovo iza 40-te godine života ili i ranije kod osoba s obiteljskom anamnezom glaukoma. Ukoliko se pregledom posumnja na mogućnost postojanja glaukoma, potrebno je napraviti kompletnu glaukomsku obradu. Kod pregleda potrebno je odrediti vidnu oštrinu, učiniti pregled prednjeg segmenta oka, mjerenje intraokularnog tlaka Goldmannovom aplanacijskom tonometrijom, učiniti gonioskopiju (pregled kuta prednje očne sobice i odrediti otvorenost/zatvorenost kuta), pregled fundusa s posebnim osvrtom na izgled vidnog živca. Kod glaukoma mijenja se izgled glave vidnog živca, dolazi do stanjenja neuroretinalnog ruba i sloja živčanih vlakana, mijenja se položaj krvnih žila na vidnom živcu stvarajući izgled karakteristične glaukomske optikoneuropatije. Te promjene na vidnom živcu posebno je važno promatrati kada se traži progresija, a mogu se otkriti i pratiti fotografijama očne pozadine.

Od pretraga kod sumnje na glaukom potrebno je napraviti perimetriju (vidno polje) i optičku koherentnu tomografiju (OCT). Za ispitivanje vidnog polja najčešće se koristi statička automatska perimetrija (SAP) koja ukazuje na funkcionalne promjene te je ključna u dijagnostici, praćenju i liječenju glaukoma. Gubitak vidne funkcije povezan je s gubitkom kvalitete života, pa je stoga potrebno pratiti stanje vidnog polja svakog glaukomskog bolesnika. Ispitivanje vidnog polja vrlo je subjektivno, ovisno o suradljivosti i koncentraciji pacijenta. Kvalitetu pregleda određuju različiti čimbenici, kao što su pacijentova nesuradljivost i umor, osobito kod starijih pacijenata. Optička koherentna tomografija (OCT), s druge strane, pokazuje strukturne promjene, oštećenje vidnog živca i stanjivanje sloja živčanih vlakana, često već u ranoj fazi, prije nego što se funkcionalni gubitak otkrije statičkom automatskom perimetrijom, što dovodi do ranog otkrivanja glaukoma. Nadalje, OCT je pouzdan u praćenju pacijenata koji se ne mogu podvrgnuti testiranju vidnog polja, uključujući djecu, starije osobe i one s demencijom. U kliničkom radu najbolje je kombinirati obje pretrage koje se međusobno nadopunjavaju.¹³

Liječenje

Pristup liječenju pacijenta s glaukomom je individualan, usmjeren na snižavanje intraokularnog tlaka i postizanje ciljnog intraokularnog tlaka. Ciljni intraokularni tlak je vrijednost intraokularnog tlaka kod koje nema progresije bolesti, a određuje se ovisno o stadiju bolesti, brzini napredovanja glaukoma i dobi bolesnika.

Kod uspostavljanja dijagnoze i liječenja pacijenata s glaukomom oftalmolozi koriste Europske glaukomske smjernice (EGS) koje se temelje na najnovijim znanstvenim istraživanjima i kliničkim ispitivanjima te pružaju relevantne informacije i preporuke. Smjernice EGS-a obuhvaćaju različite aspekte dijagnostike, liječenja i praćenja glaukoma te se koriste kao temelj za prilagođavanje individualnog pristupa liječenju svakog pacijenta, uzimajući u obzir specifičnosti njihovog slučaja i potrebe.⁷ Liječenje može biti medikamentozno, laserski ili kirurško. Medikamentozno liječenje se najčešće primjenjuje topički, u obliku kapljica, ujedno je i prvi izbor kojim se započinje liječenje. Prema preporuci EGS smjernica topičko liječenje se započinje monoterapijom i lijek prvog izbora su analozi prostaglandina, između kojih najčešće latanoprost.⁷

U kliničkom radu s glaukomskim pacijentima jako je važna suradljivost bolesnika s liječnikom jer je riječ o doživotnoj terapiji. Dobra informiranost bolesnika o prirodi bolesti te edukacija o pravilnoj primjeni terapije kapljicama od velike je važnosti. Rano otkrivanje glaukoma oftalmološkim pregledom ključno je za uspješno liječenje i sprječavanje gubitka vida.

Literatura:

1. Allison K, Patel D et al. Epidemiology of Glaucoma: The Past, Present, and Predictions for the Future. Cureus. 2020 Nov 24;12(11):e11686. doi: 10.7759/cureus.11686.
2. Resnikoff S, Pascolini D et al. Global data on visual impairment in the year 2002. Bull World Health Organ 2004;82:844-51.
3. Kapetanakis VV, Chan MP et al. Global variations and time trends in the prevalence of primary open angle glaucoma (POAG): a systematic review and meta-analysis. Br. J. Ophthalmol. 2016; 100: 86–93.
4. Tham YC, Li X, Wong TY et al. Global prevalence of glaucoma and projections of glaucoma burden through 2040: a systematic review and meta-analysis. Ophthalmology 2014;121:2081-90.
5. Day AC, Baio G et al. The prevalence of primary angle closure glaucoma in European derived populations: a systematic review. Br J Ophthalmol 2012;96:1162-67.
6. Topouzis F, Harris A et al. Increased likelihood of glaucoma at the same screening intraocular pressure in subjects with pseudoexfoliation: the Thessaloniki Eye Study. Am J Ophthalmol 2009;148:606-613.
7. European Glaucoma Society Terminology and Guidelines for Glaucoma, 5th Edition. Savona 2021.
8. Gupta D, Chen PP. Glaucoma. Am. Fam. Physician. 2016; 93: 668–674.
9. Kass MA, Heuer DK et al. The ocular hypertension treatment study: a randomized trial determines that topical ocular hypotensive medication delays or prevents the onset of primary open-angle glaucoma. Arch. Ophthalmol. 2002; 120: 701–713. discussion 829–830.
10. Gordon MO, Beiser JA et al. The ocular hypertension treatment study: baseline factors that predict the onset of primary open-angle glaucoma. Arch. Ophthalmol. 2002; 120: 714–720. discussion 829–830.
11. Zhang N, Wang J et al. Prevalence of primary open angle glaucoma in the last 20 years: a meta-analysis and systematic review. Sci. Rep. 2021; 11(1): 13762.
12. Schuster AK, Erb C et al. The diagnosis and treatment of glaucoma. Dtsch. Arztebl. Int. 2020;117:225–234. 10.3238/arztebl.2020.0225.
13. Zawadzka I, Konopińska J. From the past to the present, optical coherence tomography in glaucoma: a practical guide to a common disease. F1000Res. 2024 Feb 19;12:1186.

CR-XALT-2025-00006 · Datum izrade: lipanj 2026.