Autor: dr. med. Marina Milošević, spec. neurologije
Klinička bolnica Sveti Duh

Bol je prema definiciji Međunarodnog udruženja za istraživanje boli (IASP) neugodno osjetno i emocionalno iskustvo udruženo s akutnim ili mogućim oštećenjem tkiva, dok je neuropatska bol kronična bol koja nastaje kao posljedica oštećenja ili disfunkcije središnjeg ili perifernog živčanog sustava, a ne direktnog podražaja receptora za bol. Bol je složeno iskustvo modelirano biološkim, psihološkim i socijalnim faktorima i kao takvo značajno utječe na kvalitetu života, a njeno liječenje predstavlja poseban izazov. Procjenjuje se kako je prevalencija neuropatske boli u općoj populaciji čak 7 – 8 %, a javlja se u 20-25 % osoba s kroničnom boli.

Postoje razne vrste boli (akutna, kronična, nociceptivna, neuropatska, radikularna, itd.), a kada govorimo o neuropatskoj boli, razlikujemo perifernu i centralnu neuropatsku bol, ovisno o tome koji dio živčanog sustava je zahvaćen. Patofiziologija nastanka neuropatske boli nije u potpunosti razjašnjena, ali postoje pretpostavljeni mehanizmi kojim oštećenja somatosenzornih puteva u perifernom i središnjem dijelu živčanog sustava uzrokuju bol. Kod nastanka periferne boli nalazimo promjene funkcije i ekspresije ionskih kanala i receptora, potom upalne i imunološke promjene, ektopična izbijanja impulsa, stvaranje kolaterala regenerirajućih aksona i efaptičku komunikaciju među aksonima. Kod centralne boli nađena je reorganizacija sinaptičke povezanosti, augmentirana facilitacija te atenuirana inhibicija. Važno je naglasiti kako kod neuropatske boli, bol više nije zaštitni mehanizam, već na neki način postaje destruktivna i sama sebi svrhom.

Najčešći uzroci periferne neuropatske boli su dijabetička bolna polineuropatija, postherpetička neuralgija, trigeminalna neuralgija, posttraumatska neuropatija te lumbalna ili cervikalna radikulopatija. Centralna neuropatska bol najčešće je posljedica ozljede kralježnične moždine, moždanog udara, a javlja se i kod osoba s multiplom sklerozom i siringomijelijom.

Dijagnoza neuropatske boli često je vrlo izazovna, a temelji se prvenstveno na anamnezi i kliničkom pregledu u svrhu što boljeg karakteriziranja i kvantificiranja boli. Razvijena je nekolicina upitnika koji se uglavnom temelje na opisu boli, a u svrhu bolje diskriminacije neuropatske od nociceptivne boli. Također se koriste i pojedine dijagnostičke metode poput elektroneurografije i kvantitativnog senzornog testiranja, ali iste češće služe u akademske svrhe. Prilikom obrade pacijenta s neuropatskom boli, posebnu pozornost je svakako potrebno posvetiti psihološkim aspektima koji prate bol kao i kvaliteti sna, s obzirom da prisutnost navedenih simptoma značajno pogoršava simptome neuropatske boli i kvalitetu života.

Neuropatska bol može biti kontinuirana ili intermitentna (povremena), spontana ili provocirana podražajem. Osobe s neuropatskom boli opisuju razne senzacije poput:

• parestezija (trnci, žarenje),
• dizestezija (spontane ili provocirane neugodne senzacije, npr. mravinjanje),
• alodinije (bol provocirana nebolnim podražajem, npr. dodir odjeće, posteljine, vjetar),
• hiperalgezije (pojačan osjet boli u odnosu na podražaj, sijevanje, „udar groma“),
• hipoalgezije (oslabljen osjet boli provociran bolnim podražajem),
• hiperpatije (odgođen osjet boli na bolan podražaj),
• analgezije (ugašen osjet boli),
• osjetljivosti na hladnoću ili toplinu te brojne druge.

Liječenje neuropatske boli često je vrlo izazovno, dominantno zbog nepredvidivog učinka lijekova, a često je potrebno dugotrajno titriranje terapije ili kombiniranje više lijekova do zadovoljavajućeg učinka. Prilikom odabira terapijskog pristupa važno je uzeti u obzir komorbiditete, očekivane nuspojave te moguće interakcije s drugim lijekovima, a također je važno obratiti pozornost na dob bolesnika, režim doziranja i psihološki profil bolesnika.

Lijekovi izbora u liječenju neuropatske boli potječu iz skupine antidepresiva (triciklički antidepresivi i inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina), antiepileptika (pregabalin, gabapentin, karbamazepin, okskarbazepin) te topičkih anestetika (lidokain, kapsaicin) i opioida (tramadol).

Pregabalin spada u lijekove prvog izbora prilikom liječenja neuropatske boli. Mehanizam djelovanja temelji se na njegovu vezanju na α₂-δ podjedinicu, voltažno ovisnih kalcijevih kanala te njihovu blokiranju. Blokiranjem navedenih kanala dolazi do smanjenja količine glutamata i neuropeptida koji sudjeluju u modulaciji boli (tvari P i CGRP-a), a potom i smanjenja neuronalnog izbijanja, ekscitacije neurona te u konačnici i smanjenja boli. Voltažno ovisni kalcijevi kanali su široko rasprostranjeni u središnjem i perifernom živčanom sustavu, a studije su pokazale učinkovitost pregabalina u perifernoj i centralnoj boli. Smanjenjem otpuštanja ekscitatornih neurotransmitera pregabalin ima i značajan anksiolitički učinak te pozitivan učinak na raspoloženje i kvalitetu spavanja.

Kliničke studije su pokazale dobru učinkovitost i povoljan sigurnosni profil u liječenju bolne dijabetičke neuropatije, postherpetičke neuralgije, te boli povezane s ozljedom kralježnične moždine. S obzirom na značajan utjecaj boli na kvalitetu života, sna te na psihološko funkcioniranje, pregabalin se nameće kao dobar izbor za bolesnike kod kojih postoje tegobe u navedenim domenama.

Preporučeno dnevno doziranje kreće se od 150-600 mg ovisno o vrsti neuropatske boli, a doza se može prilagoditi ovisno o bubrežnoj funkciji i klirensu kreatinina. Nuspojave primjene pregabalina su rijetke, a mogu se reducirati postepenim povisivanjem doze u tjednim intervalima.

Zaključak

Neuropatska bol predstavlja jedan od izazova današnjice, a njeno liječenje je često dugotrajan i kompleksan proces koji zahtijeva multidisciplinaran pristup i motivaciju bolesnika. Od 2004. godine, kada je pregabalin registriran za liječenje neuropatske boli provedena su brojna pretklinička i klinička istraživanja koja svakodnevno utvrđuju nezamjenjiv položaj pregabalina u liječenju bolesnika s neuropatskom boli. Njegova jednostavna primjena, rijetke nuspojave, povoljan sigurnosni profil i dokazana učinkovitost pružaju sigurnost u zbrinjavanju bolesnika s neuropatskom boli.

Literatura:

1. Petravić D, Mahović D et al. Pristup bolesniku s neuropatskom boli u palijativnoj medicini. Neurol. Croat. Vol. 60, 3-4, 2011.
2. Treede RD, Jensen TS et al. Neuropathic pain. Redefinition and a grading system for clinical and research purpose. Neurology 2008; 70: 1630-5.
3. Costigan M, Scholz J et al. Neuropatic pain: a maladaptive response of the nervous system to damage. Annu Rev Neurosci 2009; 32: 1-32.
4. Torrance N, Smith BH et al. The epidemiology of chronic pain of predominantly neuropathic origin. Results from a general population survey. J Pain 2006; 4: 281-9.
5. Bouhassira D, Lanteri-Minet M et al. Prevalence of chronic pain with neuropathic characteristics in the general population. Pain 2008; 136: 380-7.
6. Dworkin RH, O’Connor AS et al. Pharmacologic management of neuropthic pain: Evidence-based recommendations. Pain 2007;1 32: 237-51.
7. Attal N, Cruccu G et al. EFNS guidelines on the pharmacological treatment of neuropathic pain: revised 2010. Eur J Neurol 2010; 17: 1113-23.
8. Verma V, Singh N et al. Pregabalin in neuropathic pain: evidences and possible mechanisms. Curr Neuropharmacol. 2014 Jan;12(1):44-56.
9. Baidya DK, Agarwal A et al. Pregabalin in acute and chronic pain. Journal of Anaesthesiology Clinical Pharmacology.2011 Jul;27(3):307-14.
10. Cruccu G, Anand P et al. EFNS guidelines on neuropathic pain assessment. Eur J Neurol. 2004 Mar;11(3):153-62.
11. Sažetak opisa svojstava lijeka Lyrica. Dostupno na: https://www.ema.europa.eu/hr/documents/product-information/lyrica-epar-product-information_hr.pdf; pristupljeno 21. kolovoza 2025.

CR-LYR-2025-00004 · Datum izrade: lipanj 2026.