Autor: Jakov Prenc, dr. med., specijalist ortopedije i traumatologije

Osteoartritis koljena predstavlja artrozu koljenskog zgloba, odnosno degenerativne promjene hrskavice koljena koje s vremenom uzrokuju degeneraciju ostalih dijelova zglobne čahure, kostiju, ligamenata te uzrokuju bol i limitiranost pokretljivosti zgloba koljena.

Uzroci pojave ovakvih degenerativnih promjena hrskavice su različiti: proces starenja, prekomjerna tjelesna težina, deformacije stopala ili koljena koje uzrokuju varus ili valgus poziciju koljena, pretjerana tjelesna aktivnost koja preopterećuje hrskavicu i druge zglobne strukture, padovi ili udarci u koljeno gdje hrskavica bude oštećena, sindromi preopterećenja u kojima se akumuliraju mikrotraume koje vode do većih oštećenja hrskavice, hormonski poremećaji, nasljedna predispozicija.

Postoje primarne i sekundarne artroze; primarne su one kod kojih je opterećenje bilo normalno, a uzroci njihove pojave nisu poznati, a kod sekundarnih je bilo prisutno preopterećenje zgloba te su njihovi mogući uzroci akutne povrede, urođene anomalije hrskavice, upale, metabolički i endokrini poremećaji...

Simptomi koji se pojavljuju su bol kod određenih pokreta, a s vremenom, progresijom oštećenja hrskavice i zglobne čahure ta bol raste i produžuje se vrijeme njenog trajanja. Oštećenja hrskavica imaju 4 stupnja, od prvog gdje je hrskavica samo blago oštećena i bol se javlja kod nekih kretnji do četvrtog kod koje je kost u potpunosti ogoljena, javlja se koštani edem i konstantna bole te krepitacije (škripanje koljena) kod svih pokreta. Može se javiti otok koljena, nestabilnost i otkazivanje koljena te limitiranost pokretljivosti koljena. Tretiranje se može vršiti konzervativno ili operativno.

Konzervativno liječenje se preporuča kod 1.-3. stupnja oštećenja hrskavice (klasifikacija po Kellgren-Lawrenceu), a uključuje medikamentoznu terapiju, fizikalnu terapiju (jačanje mišića vastusa medialisa) te bioterapiju.

Operativno liječenje se preporuča kod 4. stupnja oštećenja hrskavice (klasifikacija po Kellgren-Lawrenceu), a uključuje operaciju u smislu ugradnje parcijalne ili totalne endoproteze koljena.

Promjene i oštećenja hrskavice su ireverzibilne, tj. hrskavica nema mogućnost oporavka, jednom kad je oštećena ona takva ostaje i može se eventualno spriječiti njezino daljnje oštećenje. Rehabilitacija se usmjerava k smanjenju boli i upale u koljenu, povratku izgubljenog opsega pokreta i relaksaciji mišićnog spazma ako je do njega došlo.

Također je bitno da se radi na jačanju svih mišića natkoljenice kako bi oni kao aktivni stabilizatori bili spremni preuzeti veća opterećenja te tako smanjiti stres na hrskavicu. Također je potrebno poboljšavati stabilizaciju koljenskog zgloba kroz vježbe ravnoteže. Prevencija: pravovremeno i pravilno tretiranje ranijih ozljeda i oštećenja hrskavice i samog koljenskog zgloba, provedba preventivnih programa jačanja mišića natkoljenice i stabilizacije koljena kod osoba koje imaju veći rizik za pojavu artroze koljena (sportaši, starija populacija).

‘’Umjetno koljeno’’

Umjetni koljeni zglob, tj. endoproteze koljena se dijele na parcijalne, totalne i revizijske. O indikacijama za njihovu ugradnju govorimo kada se konzervativnim metodama liječenja više ne postižu pozitivni rezultati kod oštećenja koljena te nam ne preostaje ništa drugo nego operacija. Prva ugradnja totalne endoproteze koljena (TEP koljena) je izvedena 1968. godine u Velikoj Britaniji.¹ Ta operacija je jedno od najvećih dostignuća ortopedske kirurgije 20. stoljeća. Totalna endoproteza koljena koja zamjenjuje sva 3 oštećena odjeljka koljenskog zgloba može biti cementna ili bescementna.² Sastoji se najčešće od 3 ili 4 komponente: femoralne (legura krom molibden), tibijalne metalne (legura krom molibden), tibijalne plastične (polietilen) te patelarne (polietilen).³ Normalna funkcija koljenskog zgloba je potrebna za svakodnevne aktivnosti poput hodanja, saginjanja, klečanja i čučanja.⁴ Indikacija za ugradnju TEP-a koljena je artritis koljena.⁵ Tri najčešća tipa artritisa koljena su: osteoartritis ili gonartroza, reumatoidni artritis i posttraumatski artritis. Prva linija liječenja je konzervativna terapija poput fizikalne terapije i lijekova.⁶ Ukoliko koljeno prestane pozitivno reagirati na konzervativnu terapiju, slijedi operacija kojom se ugrađuje TEP koljena. Nakon operacije se pacijent vertikalizira 2. dan.⁷ Nakon 7 dana samostalno hoda uz pomoć štaka. Rehabilitacijski dio traje između 4 i 6 tjedana i nakon toga se odbacuju štake i očekuje se da pacijent hoda bez ikakvoga pomagala.⁸ Glavni cilj rehabilitacije nakon ugradnje TEP-a koljena je uspostavljanje bezbolnog funkcionalnog opsega pokretljivosti koljena.⁹ Postižući što veći opseg pokretljivosti koljena preveniraju se oštećenja drugih zglobova kao što su kukovi, drugo koljeno te kralježnica.¹⁰ Pacijenti u toku rane rehabilitacije osobito moraju paziti na tjelesnu težinu, izbjegavati penjanje, skakanje, klečanje te ne nositi teške predmete sve dok im to ne dopusti ortoped koji je operirao.^11,12 Preko 90 % pacijenta ima uspješan ishod nakon ugradnje TEP-a koljena.¹³ Pacijenti kasnije mogu hodati, plivati, voziti, planinariti, voziti bicikl, plesati te se uspinjati po stepenicama.¹⁴

Literatura:

1. Brady OH, Masri BA et al. Rheumatology: 10. Joint replacement of the hip and knee--when to refer and what to expect. CMAJ. 2000;163:1285–91.
2. Fricka KB, Sritulanondha S et al. To cement or not? Two-year results of a prospective, randomized study comparing cemented vs. cementless total knee arthroplasty (TKA). J Arthroplasty. 2015;30:55-8.10.1016/j.arth.2015.04.049.
3. Nunley RM, Nam D et al. New total knee arthroplasty designs: do young patients notice? Clin Orthop Relat Res. 2015;473:101-8. 10.1007/s11999-014-3713-8.
4. Ethgen O, Bruyère O et al. Health-related quality of life in total hip and total knee arthroplasty. A qualitative and systematic review of the literature. J Bone Joint Surg Am. 2004;86:963–74.
5. Jordan KM, Arden NK et al. EULAR Recommendations 2003: an evidence based approach to the management of knee osteoarthritis: Report of a Task Force of the Standing Committee for International Clinical Studies Including Therapeutic Trials (ESCISIT) Ann Rheum Dis. 2003;62:1145–55. doi: 10.1136/ard.2003.011742.
6. Mistry JB, Elmallah RD et al.: Rehabilitative guidelines after total knee arthroplasty: a review . J Knee Surg. 2016;29:201-17. 10.1055/s-0036-1579670.
7. Enloe LJ, Shields RK et al. Total hip and knee replacement treatment programs: a report using consensus. J Orthop Sports Phys Ther. 1996;23:3–11. doi: 10.2519/jospt.1996.23.1.3.
8. Jones CA, Voaklander DC et al. Health related quality of life outcomes after total hip and knee arthroplasties in a community based population. J Rheumatol. 2000;27:1745–52.
9. Wirries N, Ezechieli M et al. Impact of continuous passive motion on rehabilitation following total knee arthroplasty. Physiother Res Int. 2020;25:e1869. 10.1002/pri.1869.
10. Johnson AW, Myrer JW et al. Whole-body vibration strengthening compared to traditional strengthening during physical therapy in individuals with total knee arthroplasty. Physiother Theory Pract. 2010;26:215-25. 10.3109/09593980902967196.
11. Ranawat CS, Ranawat AS et al. Total knee arthroplasty rehabilitation protocol: what makes the difference?. J Arthroplasty. 2003;18:27-30. 10.1054/arth.2003.50080.
12. Chehuen M, Cucato GG et al. Walking training at the heart rate of pain threshold improves cardiovascular function and autonomic regulation in intermittent claudication: a randomized controlled trial. J Sci Med Sport. 2017;20:886-92. 10.1016/j.jsams.2017.02.011.
13. Shan L, Shan B et al. Intermediate and long-term quality of life after total knee replacement: a systematic review and meta-analysis. J Bone Joint Surg Am. 2015;97:156–68. doi: 10.2106/JBJS.M.00372.
14. Canovas F, Dagneaux L: Quality of life after total knee arthroplasty. Orthop Traumatol Surg Res. 2018;104:S41-6.10.1016/j.otsr.2017.04.017.

CR-NON-2025-00048 · Datum izrade: lipanj 2026.